
Roman „Ljudski aparat“ je napisan brzo i od prve stranice nas vodi u samo središte priče. Saša Ignjatović smatra da svako ko poznaje Marka Brakovića zna da nije ni moglo da bude drugačije. „Kakve su mu knjige takav je Marko i u životu, nema filozofiranja. Ja sam imao privilegiju da knjigu pročitam pre nego što je objavljena, i dok sam je čitao, prepoznavao sam stvari o kojima sam i sam razmišljao i koje sam hteo da kažem, ali sam brinuo šta će ljudi misliti, da li će shvatiti na pravi način. Marko nije imao problem sa tim“, kaže Ignjatović. „On daje svoje mišljenje bez ograda i foliranja. U ovoj knjizi uhvatio se ozbiljnog zadatka i problema, izmakao sa malo iz ove naše stvarnosti i onda nam predočio surovu istinu na taj način da, kad je pročitate, ostanete potpuno zatečeni. Ali, na sreću, Braković nam je pokazao i kako da od toga pobegnemo. Da bi se izvukao sa dna, čovek prvo mora da shvati da se tamo nalazi.“

Marko Braković smatra da mu je bavljenje psihoterapijom olakšalo stvaranje i razumevanje likova. „Kada razumete suštinu funkcionisanja ljudskog aparata, mozga, ništa nije teško. Neki likovi su fikcija, ali većina je spoj ljudi koji zaista postoje i koji su zaista takvi kao u knjizi.“ Marko ne očekuje da njegova knjiga osvoji veliki broj čitalaca, barem za sada: „Ne mislim da su moje knjige za široke mase, jer ljudi ne žele da čuju istinu, ali doći će jednom i to vreme“, rekao je autor i dodao da prelazi na pisanje ljubavnih romana.























