Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

„Povest o opsadi Lisabona“ Žozea Saramaga

„S prozora sobe vide se oblaci, turobni, teški, u sporom promicanju ljubičastim nebom, sumraka. Uprkos tome što je poranilo, proleće se još premišlja da li će širom otvoriti vrata vrelini, toplom južnom vetru koji nas tera da razgolitimo vratove i zavrnemo rukave. Raimondo SiIva na neki način živi u dvama vremenima i dvama godišnjim dobima u paklenom vrelom julu koji čini da oružje kojim je opkoljen Lisabon blešti i plamti i u ovom vlažnom sivom aprilu zbog čijih isisavajućih sunčevih zraka svetlost ponekad biva kao neprobojni dijamant.“

Ovako poetičan, lep opis okruženja u kojem glavni junak romana „Povest o opsadi Lisabona“ Raimondo Silva u svom skromnom stanu aranžira dve ruže kao simbol ljubavi u nastajanju pomogao mi je da ovu knjigu doživim kao ljubavni roman, diskretan i nežan kao pomenute ruže, kao delo velikog pisca koji je u zrelom dobu strasno zavoleo Pilar del Rio i posvetio joj ovu knjigu. Tu ljubav je Saramago „smestio“ u istorijsku priču koja će zadovoljiti i ljubitelje istorijskih romana.

„Povest o opsadi Lisabona“ je, kao Saramagovu 20. knjigu prevedenu na srpski jezik, nedavno objavila Laguna. Književni kritičari i poznavaoci dela Žozea de Souza Saramaga protumačili su „Povest o opsadi Lisabona“, objavljenu 1989, kao autorovo vraćanje omiljenoj ideji o istoriji kao obliku fikcije. Sam Saramago u tekstu pod naslovom „Od kipa do kamena“ insistira da on nije pisac istorijskih romana, pa tako to ne može biti ni „Povest o opsadi Lisabona“, već je reč o delu koje preispituje ono što se naziva „istorijskom istinom“.

„Radnja se odvija u dve vremenske ravni u 12. i 20. veku, a glavni lik je osoba bez naročitog značaja, da ne kažem potpuno beznačajna kao što su uostalom svi moji likovi: u mojim knjigama nema heroja, nema ljudi izrazite lepote, pa možda čak ni žena“, kaže pisac. Autor više voli samo da skicira svoje junake; umesto da podrobno opisuje lica, stas, pokrete, radije prepušta čitaocu taj zadatak i odgovornost.

Glavni junak „Povesti o opsadi Lisabona“ je jedan korektor „konzervator par excellence“, objašnjava Saramago, „neko ko je dužan da poštuje ono što je napisano, eksplicitnu i implicitnu neprikosnovenost dokumenta, ne sme ništa da menja, jer korektor i postoji zato da bi ispravio greške pripremajući knjigu za štampu. Međutim, taj čovek – posle više od 40 stranica romana koje su pripremale čitaoce za taj neuobičajeni čin – odlučuje da umetne jednu reč koja poriče sve što je nesumnjiva istorijska istina, istina obznanjena u delu jednog istoričara koje nosi naslov ’Povest o opsadi Lisabona’. (...) Želim da istaknem da autor u ovoj svojoj knjizi postupa upravo suprotno od istoričara, odnosno negira ono što nazivamo istorijskom istinom. (....) Sve u svemu autor želi da ispriča život ljudi koji ne ulaze u istoriju.“

Glavni junak romana, koji je prevela s portugalskog Tatjana Manojlović, shvata da se podaci iz prošlosti mogu promeniti kao što se može promeniti i njegov dotad monoton samački život. Raimundo Silva, sredovečni neženja, iskusan je korektor koji godinama marljivo obavlja svoj posao, sve dok iznenada ne odluči da u istorijsku hroniku, čiji tekst koriguje, namerno umetne reč „ne“, koja menja istorijsko tumačenje oslobađanja Lisabona u 12. veku, progona Mavara i osnivanja Portugala.

Uz tu svesnu „ispravku“, krstaši ne pomažu portugalskoj vojsci da osvoji Lisabon, mada su njihovo učešće i istorijska uloga u tom prelomnom događaju portugalske istorije nesporni. Izdavač je uočio i ispravio korektorovu intervenciju i zbog njegove dobre reputacije odlučio da mu pruži još jednu šansu, ali se novoj urednici Mariji Sari ova subverzivna ideja toliko dopala da je predložila korektoru da napiše roman o opsadi Lisabona. Korektor otpočinje romansu sa urednicom istovremeno kad i novu hroniku o opsadi Lisabona. Ovaj roman u romanu poslužiće Saramagu da, s jedne strane, pokaže kako žitelje Portugala, uprkos davnašnjoj krvavoj bici između krstaša i Mavara, krasi kontinuitet zajedničkog života, ma koje religije bili, a s druge, da se ponovo naruga tvorcima dva sveta, hrišćanskom bogu i Alahu.

Kada je Saramago dobio Nobelovu nagradu za književnost 1998. na srpskom se nisu mogle naći njegove knjige, osim romana „Poslednje godine života Rikarda Reiša“ u izdanju Samizdata B92. Taj propust je brzo ispravio Dejan Tiago Stanković koji je odmah prionuo da prevede roman „Sedam Sunaca i sedam Luna“. Izdavačka kuća Laguna odlučila je 2011. godine da pokrene izdavanje izabranih romana i pripovedaka „jednog od najoriginalnijih i najuticajnijih pisaca današnjice“, podsetio je urednik tog projekta Dejan Mihailović. Prema njegovim rečima, „sa nekoliko romana znamenitog portugalskog pisca upoznali su nas krajem prošlog veka naši vrsni prevodioci s portugalskog Jasmina Nešković i Dejan Tiago Stanković. Do kraja 2018. godine, Laguna je objavila ukupno 20 Saramagovih naslova, 16 romana („Staklena kupola“, „Stoleće u Alentežu“, „Sedam Sunaca i sedam Luna“, „Godina smrti Rikarda Reiša“, „Kameni splav“, „Povest o opsadi Lisabona“, „Jevanđelje po Isusu Hristu“, „Slepilo“, „Sva imena“, „Pećina“, „Udvojeni čovek“, „Zapis o pronicljivosti“, „Smrt i njeni hirovi“, „Putovanje jednog slona“, „Kain“, i poslednji, nezavršeni roman „Helebarde, helebarde, kremenjače, kremenjače“), putopis „Putovanje kroz Portugaliju“, izbor kratkih priča i novela „Priče s ovog i s onog sveta“, knjigu memoarske proze „Male uspomene“ i nekomercijalnu publikaciju „U prvom licu“ sa piščevom autobiografijom, izvodima iz dnevnika i autopoetičkim tekstom „Od kipa do kamena“, naveo je Mihailović i dodao da se tako Srbija našla među samo nekoliko zemalja u svetu koje su ovako temeljno i sistematično predstavili svojoj publici portugalskog nobelovca. „Saramago u Srbiji danas više nije nepoznato ime, njegova dela čitaoci s nestrpljenjem očekuju, utoliko više što su se za odlične prevode pobrinuli naši osvedočeni prevodioci“, istakao je Mihailović.

Autor: Vera Kondev
Izvor: Nedeljnik

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Žoze Saramago

Žoze Saramago

<p style="text-align: justify">Žoze Saramago (1922, Azinjaga &ndash; 2010, Kanarska ostrva), portugalski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine, rodio se u siromašnoj seljačkoj porodici bezemljaša, mukotrpno se školovao i završio mašinbravarski zanat u srednjotehničkoj školi u Lisabonu, gde se njegova porodica preselila kad je Saramagu bilo dve godine. U toj školi je, &bdquo;za divno čudo, u nastavnom planu u to vreme, iako orijentisanom na tehničke nauke, bio pored francuskog i predmet portugalski jezik i književnost. Pošto kod kuće nisam imao knjiga (sopstvene knjige, koje sam sâm kupio, od para koje sam pozajmio od prijatelja, stekao sam tek u svojoj 19. godini), udžbenik portugalskog jezika, sa svojim antologijskim karakterom, otvorio mi je vrata književnog stvaralaštva&ldquo; (<em>Autobiografija</em>). Radio je kao automehaničar, referent u Zavodu za socijalno osiguranje, novinar, prevodilac, književni kritičar, kolumnista i urednik u više portugalskih dnevnih listova. Kao zamenik direktora jutarnjeg dnevnika &bdquo;Diário de Nóticias&ldquo; smenjen je posle vojnog puča 1975. i otad se potpuno posvetio književnosti. &nbsp;Posle napada i cenzure portugalskih konzervativnih vlasti na njegov roman <em>Jevanđelje po Isusu Hristu</em> 1991. godine, koje su sprečile njegovu kandidaturu za Evropsku književnu nagradu, preselio se na španska Kanarska ostrva, gde je umro 2010. godine od posledica upale pluća.<br /> <br /> Svoj prvi roman <em>Zemlja greha </em>objavio je 1947. Posle toga, do 1966, nije prisutan na portugalskoj književnoj sceni.&nbsp;Od 1955. do 1981. bavio se novinarstvom i prevođenjem (Per Lagerkvist, Žan Kasu, Mopasan, Andre Bonar, Tolstoj, Bodler, Anri Fosijon, Žak Romen, Hegel, Rejmond Bajer i dr.). Kao urednik u jednoj lisabonskoj izdavačkoj kući, upoznao je i sprijateljio se sa najznačajnijim savremenim portugalskim piscima toga doba, pa je objavljivanje zbirke <em>Moguće pesme</em> 1966. označilo njegov povratak u književnost. Otad slede brojne njegove zbirke pesama, romani, zbirke priča, kritike i politički tekstovi koje je objavljivao kod najznačajnijih izdavača i u poznatim portugalskim književnim i dnevnim novinama: <em>Verovatno radost</em> (pesme, 1970), <em>Priče s ovog i s onog sveta</em> (1971), <em>Putnička torba</em> (priče, 1973), <em>Godina 1993</em> (poema, 1973), <em>Beleške</em> (politički članci, 1974), <em>Gledišta iznesena u DL</em> (političke polemike protiv diktature, 1974), <em>Kvaziobjekat</em> (zbirka priča, 1978), <em>Putovanje kroz Portugaliju</em> (putopis, 1981) i romani <em>Priručnik slikarstva i kaligrafije</em> (1977), <em>Samonikli</em> (1980), <em>Sedam Sunaca i Sedam Luna</em> (1982), <em>Godina smrti Rikarda Reiša</em> (1984), <em>Kameni splav </em>(1986), <em>Povest o opsadi Lisabona</em> (1989), <em>Jevanđelje po Isusu Hristu </em>(1991), <em>Esej o slepilu</em> (1995),<em> Sva imena</em> (1997), <em>Pećina</em> (2001), <em>Udvojeni čovek</em> (2003), <em>Esej o vidovitosti </em>(2004), <em>Smrt i njeni hirovi</em> (2005) i <em>Kain </em>(2009). Napisao je i drame <em>Noć</em> (1979), <em>Šta da radim sa ovom knjigom?</em> (1980), <em>Drugi život Franje Asiškog</em> (1987) i <em>In Nomine Dei</em> (1991).&nbsp;<br /> <br /> Pristupio je Portugalskoj komunističkoj partiji 1969. ali je sebe smatrao pesimistom i ateistom. Saramagov anarhokomunizam i oštra kritika monarhizma i katolicizma, kao i njegov politički angažman, kritika Evropske Unije i Međunarodnog monetarnog fonda podstakli su neke kritičare da ga uporede sa Orvelom: &bdquo;Orvelova odbojnost prema Britanskoj imperiji istovetna je sa Saramagovim krstaškim ratom protiv imperije u vidu globalizma.&ldquo;&nbsp;<br /> <br /> Pre dodeljivanja Nobelove nagrade 1998, dobio je 1995. Kamoišovu nagradu, &nbsp;najprestižniju nagradu za pisce portugalskog književnog izraza.</p> <p style="text-align: justify">&nbsp;</p>

O velikim-malim osećanjima na promociji Jelice Greganović drugog dana manifestacije Dečji dani kulture

Serijal za sada broji tri knjige „Bau-Bau“ (o strahu), „Gde živi ljubav“ (o ljubavi) i „Svitac Svetozar“ (o ljutnji), a u pripremi je i četvrta, u kojoj će kroz lik Tužne Vrbe Vesele biti predstavljena tuga.

Pročitaj više

O životu, vrlini i moći razuma: „Meditacije ili Samom sebi“ Marka Aurelija u prodaji od 5. marta

Remek-delo praktične filozofije „Meditacije ili Samom sebi“ poslednjeg rimskog cara Marka Aurelija, sa izuzetnim predgovorom Vladete Jankovića, nudi dragocene uvide o životu, vrlini i moći razuma. Meditacije koje je napisao u poslednjim godinama svojih vojnih pohoda sadrže privatna

Pročitaj više

Igrajmo se bojama: Veliki posteri za bojenje „U zoo-vrtu“ i „U luna-parku“ u prodaji od 5. marta

Čuješ li tutnjavu vozića i muziku sa ringišpila? Mmm, zamirisale su kokice u luna-parku! Okupi društvo pa pođite različitim stazama zoo-vrta. Pauza je u bistrou! Razvij veliku bojanku, zgrabi bojice i gledaj kako luna-park ili zoo-vrt oživljavaju pod tvojom rukom. Prati primer ili svojoj

Pročitaj više

Za kreativnu zabavu – bojanke „Šareni trenuci“ u prodaji od 5. marta

Uz prelepe bojanke „Šareni trenuci: Razvedri dan bojama!“ i „Šareni trenuci: Zabava u svim bojama!“ pred vama su sati zabave sa vašim mališanima. Ove bojanke sadrže raznovrsne ilustracije prilagođene deci, od životinja do zabavnih likova i predmeta iz svakodnevnog života. Pružaju

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com