Novo ruho dinastije Nemanjić

Ono što se odmah primećuje jeste izdanje bogato ilustracijama koje upotpunjuju tekst pred čitaocima. Ilustrator Dragan Paunović predstavio je svoje viđenje srednjovekovne Srbije i Stefana Nemanje, kako u detinjstvu tako i u mladićkom dobu. Ilsutracije mahom predstavljaju viteški srednji vek, borbe za teritoriju, prostore i nošnje kakve nismo navikli da viđamo u srpskom srednjovekovnom slikarstvu. Ono je imalo bogoslužbeni karakter, tendenciju proslavljanja vladara – sveca, dok se njihov svakodnevni život gotovo zanemarivao. Dragan Paunović, nije pribegao ovakvom uobličenju glavnih junaka prve knjige trilogije. Donekle je pratio izgled srednjovekovnih tekstova, iscrtavajući iluminacije i inicijale, no ono što svakako istupa iz srpske srednjovekovne tradicije jeste prizemnost ovih figura. Oni su ljudi svakodnevice, a obeležja hrišćanstva vidljiva su samo u pojedinim segmentima.


Oči su glavni motiv ove priče. One prate Nemanju Zavidovića tokom detinjstva i celokupnog putovanja u osvajanju teritorije i začetka srpske države. Prema narodnom predanju oči imaju snažnu simboliku. One su ogledalo duše, njima se posmatra svet, a u njima možemo da spoznamo različita osećanja i raspoloženja osobe čije oči posmatramo. Sa druge strane one mogu biti urokljive i imati magijsko dejstvo. Pisci su ovaj motiv iskoristili kako bi naznačili svaki od prelomnih momenata u životu glavnog junaka. Prate ga oči Olivera Dragogaljića, kome je još kao dete na smrt presudio, ali i vučije u kojima se ogledaju oči njegovog preminulog oca. Razlika u ishodu određenog događaja anticipirana je ili snažnim, ali tužnim vučijim ili pak mrtvim očima Olivera Dragogaljića. One će se u njemu boriti tokom celoga života, kao simboli velikih pobeda i velikih poraza. Sve do onog trenutka kada svest o sopstvenoj smrti ne bude toliko blizu, a nada u ostvarenje državničkih snova izgubljena. Tada će se četvore oči naći na istoj strani i najaviti Nemanjinu pobedu, o kojoj će čitaoci saznati, po svemu sudeći, u drugom nastavku trilogije. Pisci tako ostavljaju otvoren kraj i na principu scenarija za epizode televizijskih serija drže čitaoce u neizvesnosti šta će se sledeće dogoditi. S tim što, u ovom slučaju, istorija nije njihov saveznik.

Paralelizmi na nivou priče jesu dominantan postupak u oblikovanju građe. Budući da se svi događaji iz Nemanjinog detinjstva ponovo otvaraju kroz njegove borbe za vlast, paralele se povlače između Zavide i Nemanje, Olivera i Gavrila (oca i sina), Zavide i Olivera Dragogaljića, Ane i Ravijojle, Beloša i Manojla. Sve što se dogodilo u prošlosti ima svoj odjek u nekom delu sadašnjosti. Na taj način priča dobija određenu dozu mističnosti i vraća čitaočevu pažnju na prethodno napisano.

Autor: Dunja Pešut
Ilustracije: Dragan Paunović
Izvor: novipolis.rs
Autor: Vladimir Kecmanović
























