
Tokin u novom romanu predstavlja heroinu kakvu domaća književnost još nije imala – ženu koja ubija precizno i hladnokrvno, ali s unutrašnjim svetom koji je bogat, kompleksan i utemeljen u telu, tišini i osami.

U romanu dominira glas žene koja se ne boji da govori o sebi – kako bi se postavila nasuprot nevidljivosti: društvenoj, telesnoj, emotivnoj. Njen glas je izazovan i snažan. Ona razbija stereotipe o ženama u fikciji: nije ni žrtva ni femme fatale, ona je autentično biće koje se ogleda i u ogledalu i u svojoj slobodi.



















