Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

„Nečista krv“ – poezija neizrecivog i nedokučivog

Bilo da se posmatra u kontekstu stvaralaštva srpskog realizma, bilo da se posmatra u kontekstu srpske moderne, roman „Nečista krv“ (objavljen 1910, ali stvaran tokom prethodnih desetak godina) u obe književne epohe zauzima visoko, ako ne i najviše mesto, a svakako mu jedno od najviših mesta pripada i u okviru celokupne srpske književnosti.

Stvarajući na razmeđi i međusobnom preplitanju dva jasno definisana književna pravca, Borisav Stanković je u svojim delima upravo i prikazao sudar dva vremena, a taj je sudar bio uslovljen brojnim razlozima, najviše političkim i socijalnim, što se pak odražavalo na psihološki aspekat jednog mentaliteta i jedne generacije.

Veličina književnog dela ogleda se i u tome što je ono toliko kompleksno da je teško definisati ga jednom rečju i jednom odrednicom, a u slučaju „Nečiste krvi“ nije samo pitanje da li je reč o realističkom ili modernom romanu nego i da li je psihološki ili sociološki roman, da li je roman pripovedan u vidu hronike ili je koncipiran kao roman lika, a nedoumica ostaje i da li je pisac ovim romanom više otkrio ili više prećutao.

Zadirući u intimni svet glavne junakinje Sofke, sve do njenih erotskih snova, a zatim razobličavajući tradiciju i njene običaje koji često prelaze granice morala, Stanković je zapravo mnogo toga ostavio nedorečenim, što nikako nije nedostatak – naprotiv, time je omogućeno čitaocu da sâm zamisli i dočara ono što nije izgovoreno ili što je samo uzgred spomenuto.

I kad piše o Sofkinim precima, i kad piše o efendi Mitinom odnosu prema ćerki, i o naboju osećanja između Sofke i njenog budućeg svekra Marka, i o razvoju ljubavi između Sofke i njenog znatno mlađeg muža Tomče, pisac se izražava poetskim jezikom koji ne odudara mnogo od već formiranog književnog standarda (osim kad se u upravnom govoru javlja vranjski govor), koji radnju čini spontanom, kao da je pripoveda očevidac samih događaja.

Upravo takav jezički izraz, ali i tematika koja ostaje tajanstvena čak i kad se o njoj piše na preko stotinu stranica, učinili su da „Nečista krv“ izraste u umetnost neizrecivog i nedokučivog, jer koliko god da je pisac nameravao da prikaže naličje jednog vremena i mentaliteta, istovremeno je i sâm pazio da ne otkrije do kraja ono što ne bi trebalo razotkriti.

Stankovićevi junaci inače ne ostvaruju svoje fantazije, ne krše stroga patrijarhalna pravila iako o tome oduvek maštaju, ne stavljaju osećanja iznad dužnosti iako su osećanja toliko jaka da neretko vode i u smrt, a ako se i usude da prekrše stare nepisane zakone, oni kao da sami sebe kažnjavaju zasluženom kaznom.

Stoga se Sofka, čija lepota postaje tragična krivica, dobrovoljno predaje nametnutoj udaji i docnijem turobnom životu, koji postaje cena njene gordosti, dok Sofkin svekar svesno odlazi tamo gde zna da ga čeka pogibija.

Nije naodmet poređenje sa Čehovljevim dramama, gde važi pravilo da puška koja se na sceni pojavi mora da pukne pre nego što se predstava završi. Kod Borisava Stankovića je obrnuto, i baš se na tome gradi sva napetost, iščekivanje i nagli obrt: puška je tu, čini se da će opaliti, ali nikako da pukne, jer onaj ko drži pušku nema za to dovoljno hrabrosti, ali ni ludosti. Naravno, puška u Stankovićevim delima, a naročito u „Nečistoj krvi“, može biti shvaćena i u prenesenom, tačnije erotskom smislu, jer vrhunac romana jeste u sceni kad Sofkin svekar nema snage da sa svojom tek prispelom snahom ispuni seksualni čin koji se, u Markovom svetu, smatrao uobičajenim i normalnim.

Iako se ostvario kao majstor proznog žanra, Borisav Stanković je istovremeno bio i pesnik, i to pesnik starog Vranja, čaršije iz vremena odlaska Turaka i propasti nekadašnjih ugledih srpskih porodica, pa je tako i „Nečista krv“ svojevrsna poezija, i to poezija koja istovremeno otkriva i prećutkuje, poručujući da pojedine tajne treba to da ostanu čak i kad se o njima sve zna.

Autor: Dušan Milijić

Podelite na društvenim mrežama:

Bukmarker podkast, ep. 1 – Ivan Tokin: Pisanje mi je dalo život

Dobro došli u podkast Bukmarker! Gost prve epizode je pisac Ivan Tokin. Tokin je svoj prvi roman „Najnormalniji čovek na svetu“ objavio 2014. godine, usledili su „Pas“ (2017) i „Neli“ (2019) i zbirke kratke proze „Molekuli“ (2015) i „M2 Multiverzum“ (2018). Povod za naš razgovor bio je njegov posled

Pročitaj više

„Lusi“ u Novom Sadu

U utorak 25. novembra 2025 održano je predstavljanje romana „Lusi“ Bojana Savića Ostojića u novosadskoj knjižari Bulevar Books. Razgovor je vodila Vladislava Gordić Petković.   Kritičarka je naročito istakla značaj muzičke matrice u knjizi. Ta plejlista, delom reprodukovana na kraju romana, uglavnom

Pročitaj više

Upoznajte Mišiće, Veveriće i Surliće: Četvrti deo slikovnice „Srećne porodice“ Ane Grigorjev od 28. novembra u knjižarama

Serijal „Srećne porodice“ Ane Grigorjev čini četiri slikovnice za mališane koje ih uče lepim manirima, s pozitivnim primerima iz porodične svakodnevice. Čitaoci će upoznati ukupno 12 porodica koje žive u jednoj zgradi, i kroz njihove dogodovštine, uživaće u poučnim pričicama i divnim ilustracijama.

Pročitaj više

Noć knjige od 12. do 14. decembra!

Uzbuđenje je u vazduhu jer se bliži još jedna Noć knjige i prilika da podelimo radost čitanja sa drugima. Od 12. do 14. decembra 2025. godine, 33. Noć knjige će se održati u knjižarama Delfi i Laguninim klubovima čitalaca, na 68 lokacija u 37 gradova u Srbiji i regionu, kao i na sajtovima laguna.rs,

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844