Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

„Male uspomene“ – autor Žoze Saramago

Portugalski dobitnik Nobelove nagrade Žoze Saramago je napisao da ukoliko čitate njegove posvete, odmah znate o čemu je knjiga. Kao posveta u knjizi „Male uspomene“ je rečenica preuzeta iz „Knjige pouka“ – „Neka te uvek vodi ono dete koje si nekada bio“. Sećanja  nisu samo mala i neposredna, već  kratke epizode u kojima osećate da učestvujete, a ne samo da su vam predočene, ispričane sa neposrednošću dečjeg pogleda na svet, drugačije od onoga kako bi ih predstavila odrasla osoba.

Rečima samog Saramaga, „ta davna vremena, u našim detinjstvima, vreme smo doživljavali kao nešto sastavljeno od određene vrste sati, onih sporih, lenjih, beskrajnih.“ Ovakav utisak o vremenu je posledica kako ruralne sredine, tako i činjenice da si dete. Saramago je detinjstvo provodio delimično u porodičnom domu u Lisabonu (koji je često menjao adresu) i kod bake i dede u selu Azinjaga. Tamo je uvek bio blatnjav pod; vrata otključana, a prozora nije ni bilo; oštećen balkon; kokoške i prasići – kržljavce su u hladnim noćima uzimali u krevet da prežive – koji zalutaju unutra iz dvorišta.

Siromaštvo je sveprisutno, ali to, na neki čudan način, nije važno. Na selu su se jela jaja (stalno), kuvano korenje na obodima grada; leti su ćebad nošena u zalagaonicu, da bi u zimu bila vraćana; voda je istakana iz cevi pre nego što bi potrošnja mogla da se izmeri, a službenik vodovoda je okretao glavu na drugu stranu; odeća za posebne prilike se poklanjala ili pozajmljivala. Iako je madi Žoze imao priliku da upozna ponekog bogatog – bio je bar jedan imućan dečak u školi koji ga je ciljano izabrao za prjatelja – on tvrdi da je i tad bio „obično“ dete, kao što je sad čovek iz naroda.

Pored priča o ljudima iz familije (tetka Emilija je prodavala pečeni kesten ispred kafane, od zarade bi se napila i legla na pod svoje spavaće sobe, zadigla suknju i masturbirala pevajući iz sveg glasa), ova sećanja su postepeno u njemu probudila želju da postane pisac.

Pre nego što je krenuo u školu, mladi Žoze – čija je majka, kao i njeni roditelji, bila nepismena – već je sricao novinske članke sa novina koje su koristili da pokriju škrinju sa sušenim pasuljem. Seća se kako je njegov otac „od običnog zemljoradnika takoreći preko noći napredovao u državnog službenika, i to, ni manje ni više, nego u policajca.“ Unapređenje mu je omogućilo da kući donosi dnevne novine, a susedi su imali pretplatu na popularni časopis.

Žozeova snalažljivost u društvu i očigledna sposobnost su mu omogućile da bez problema prošeta kroz školu. Ovaj autor – novinar, urednik, esejista i pre svega budući pisac fikcije – koristi uzbuđenje koje nosi intelektualni eksperiment. U generaciji njegovih roditelja piščeva familija je napustila selo, naselila se u gradu i prešla u drugu društvenu klasu. Žoze, sledeća generacija – dugo je živeo u Španiji, mnogo je putovao, a Brazil mu je druga domovina – građanin je sveta.

Ove „male uspomene“ predstavljaju omaž Saramagovoj porodici i otadžbini, istovremeno veličajući uvek nov život uma. Njegov stil je varljivo jednostavan, pravi izazov za svakog prevodioca. Dok „Male uspomene“ obezbeđuju stvarni uvid u to kako nastaje veliki pisac, ova knjiga je i izazov za prevodilačko umeće.

Izvor: independent.co.uk

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Žoze Saramago

Žoze Saramago

<p style="text-align: justify">Žoze Saramago (1922, Azinjaga &ndash; 2010, Kanarska ostrva), portugalski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine, rodio se u siromašnoj seljačkoj porodici bezemljaša, mukotrpno se školovao i završio mašinbravarski zanat u srednjotehničkoj školi u Lisabonu, gde se njegova porodica preselila kad je Saramagu bilo dve godine. U toj školi je, &bdquo;za divno čudo, u nastavnom planu u to vreme, iako orijentisanom na tehničke nauke, bio pored francuskog i predmet portugalski jezik i književnost. Pošto kod kuće nisam imao knjiga (sopstvene knjige, koje sam sâm kupio, od para koje sam pozajmio od prijatelja, stekao sam tek u svojoj 19. godini), udžbenik portugalskog jezika, sa svojim antologijskim karakterom, otvorio mi je vrata književnog stvaralaštva&ldquo; (<em>Autobiografija</em>). Radio je kao automehaničar, referent u Zavodu za socijalno osiguranje, novinar, prevodilac, književni kritičar, kolumnista i urednik u više portugalskih dnevnih listova. Kao zamenik direktora jutarnjeg dnevnika &bdquo;Diário de Nóticias&ldquo; smenjen je posle vojnog puča 1975. i otad se potpuno posvetio književnosti. &nbsp;Posle napada i cenzure portugalskih konzervativnih vlasti na njegov roman <em>Jevanđelje po Isusu Hristu</em> 1991. godine, koje su sprečile njegovu kandidaturu za Evropsku književnu nagradu, preselio se na španska Kanarska ostrva, gde je umro 2010. godine od posledica upale pluća.<br /> <br /> Svoj prvi roman <em>Zemlja greha </em>objavio je 1947. Posle toga, do 1966, nije prisutan na portugalskoj književnoj sceni.&nbsp;Od 1955. do 1981. bavio se novinarstvom i prevođenjem (Per Lagerkvist, Žan Kasu, Mopasan, Andre Bonar, Tolstoj, Bodler, Anri Fosijon, Žak Romen, Hegel, Rejmond Bajer i dr.). Kao urednik u jednoj lisabonskoj izdavačkoj kući, upoznao je i sprijateljio se sa najznačajnijim savremenim portugalskim piscima toga doba, pa je objavljivanje zbirke <em>Moguće pesme</em> 1966. označilo njegov povratak u književnost. Otad slede brojne njegove zbirke pesama, romani, zbirke priča, kritike i politički tekstovi koje je objavljivao kod najznačajnijih izdavača i u poznatim portugalskim književnim i dnevnim novinama: <em>Verovatno radost</em> (pesme, 1970), <em>Priče s ovog i s onog sveta</em> (1971), <em>Putnička torba</em> (priče, 1973), <em>Godina 1993</em> (poema, 1973), <em>Beleške</em> (politički članci, 1974), <em>Gledišta iznesena u DL</em> (političke polemike protiv diktature, 1974), <em>Kvaziobjekat</em> (zbirka priča, 1978), <em>Putovanje kroz Portugaliju</em> (putopis, 1981) i romani <em>Priručnik slikarstva i kaligrafije</em> (1977), <em>Samonikli</em> (1980), <em>Sedam Sunaca i Sedam Luna</em> (1982), <em>Godina smrti Rikarda Reiša</em> (1984), <em>Kameni splav </em>(1986), <em>Povest o opsadi Lisabona</em> (1989), <em>Jevanđelje po Isusu Hristu </em>(1991), <em>Esej o slepilu</em> (1995),<em> Sva imena</em> (1997), <em>Pećina</em> (2001), <em>Udvojeni čovek</em> (2003), <em>Esej o vidovitosti </em>(2004), <em>Smrt i njeni hirovi</em> (2005) i <em>Kain </em>(2009). Napisao je i drame <em>Noć</em> (1979), <em>Šta da radim sa ovom knjigom?</em> (1980), <em>Drugi život Franje Asiškog</em> (1987) i <em>In Nomine Dei</em> (1991).&nbsp;<br /> <br /> Pristupio je Portugalskoj komunističkoj partiji 1969. ali je sebe smatrao pesimistom i ateistom. Saramagov anarhokomunizam i oštra kritika monarhizma i katolicizma, kao i njegov politički angažman, kritika Evropske Unije i Međunarodnog monetarnog fonda podstakli su neke kritičare da ga uporede sa Orvelom: &bdquo;Orvelova odbojnost prema Britanskoj imperiji istovetna je sa Saramagovim krstaškim ratom protiv imperije u vidu globalizma.&ldquo;&nbsp;<br /> <br /> Pre dodeljivanja Nobelove nagrade 1998, dobio je 1995. Kamoišovu nagradu, &nbsp;najprestižniju nagradu za pisce portugalskog književnog izraza.</p> <p style="text-align: justify">&nbsp;</p>

O velikim-malim osećanjima na promociji Jelice Greganović drugog dana manifestacije Dečji dani kulture

Serijal za sada broji tri knjige „Bau-Bau“ (o strahu), „Gde živi ljubav“ (o ljubavi) i „Svitac Svetozar“ (o ljutnji), a u pripremi je i četvrta, u kojoj će kroz lik Tužne Vrbe Vesele biti predstavljena tuga.

Pročitaj više

O životu, vrlini i moći razuma: „Meditacije ili Samom sebi“ Marka Aurelija u prodaji od 5. marta

Remek-delo praktične filozofije „Meditacije ili Samom sebi“ poslednjeg rimskog cara Marka Aurelija, sa izuzetnim predgovorom Vladete Jankovića, nudi dragocene uvide o životu, vrlini i moći razuma. Meditacije koje je napisao u poslednjim godinama svojih vojnih pohoda sadrže privatna

Pročitaj više

Igrajmo se bojama: Veliki posteri za bojenje „U zoo-vrtu“ i „U luna-parku“ u prodaji od 5. marta

Čuješ li tutnjavu vozića i muziku sa ringišpila? Mmm, zamirisale su kokice u luna-parku! Okupi društvo pa pođite različitim stazama zoo-vrta. Pauza je u bistrou! Razvij veliku bojanku, zgrabi bojice i gledaj kako luna-park ili zoo-vrt oživljavaju pod tvojom rukom. Prati primer ili svojoj

Pročitaj više

Za kreativnu zabavu – bojanke „Šareni trenuci“ u prodaji od 5. marta

Uz prelepe bojanke „Šareni trenuci: Razvedri dan bojama!“ i „Šareni trenuci: Zabava u svim bojama!“ pred vama su sati zabave sa vašim mališanima. Ove bojanke sadrže raznovrsne ilustracije prilagođene deci, od životinja do zabavnih likova i predmeta iz svakodnevnog života. Pružaju

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com