„Ljudi iz velikih gradova nisu ni svesni koliko se talenata krije u manjim sredinama, koliko su tamošnja deca željna kulture budući da nemaju knjižare, pozorišta, radionice, pa čak ni bioskop, kao ni koliko se nastavnici i bibliotekari lavovski bore i maštovito dovijaju da im približe kulturu“, kaže Eli Gilić. „Nažalost, umetnici neretko odbijaju da obilaze škole i biblioteke u manjim mestima bez honorara, koji u takvim sredinama naprosto ne mogu da obezbede. Volela bih da se svi pisci, muzičari, glumci... ugledaju na Sinišu, da ne pominjem Uroša Petrovića, pisca koji stiže svuda i kome nijedno mesto nije daleko ni previše zabačeno. Naravno, svi živimo brzo i imamo gomilu obaveza, ali svako može jednom mesečno, ili bar jednom u dva-tri meseca, da poseti jedno manje mesto i kroz druženje predstavi svoj rad deci. Uostalom, nije li to moralna obaveza svakoga ko želi da bude deo kulturnog života zemlje?“
„Velika je čast i zadovoljstvo biti gost ove biblioteke i njenih sjajnih ljudi, a pogotovo školaraca koji su me omađijali svojim stihovima, talentom i energijom“, rekao je Siniša Soćanin. „Ovo je pravi dom ljubavi prema knjizi, a to se vidi i po pristiglim pesmama. Doći ću opet!“