Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

​Pisci i moda: Plovidba po talasima

Floberov roman „Gospođa Bovari“ je do samog kraja plovidba po talasima na kojima se sve ljuljuška i kreće od ironičnog do patetičnog, od književno nepouzdanog do životno tragičnog.
plovidba-po-talasima-AI-1
Foto: AI

Boje koje Emu Bovari obavijaju jesu tonovi vode – plava, plavozelena i na kraju zelena boja njenog pokrova, koju je za njeno poslednje putovanje izabrao muž Šarl. Ponekad su te boje privlačnog sjaja, nekad su zlokobne, kao u prizoru kad Ema šije dok rastrežnjujuće dnevno svetlo boji hladan pepeo ognjišta u plavu boju somota, a muve mile po obodu plavičaste čaše. Zelena je zov i nagoveštaj prostranstva kojem Ema teži da se otisne. Dok naslonjena na dasku prozora zamišljeno posmatra ulicu, primećuje nekog gospodina u kaputu od zelene kadife koji dovodi seoskog momka da mu njen muž lekar pusti krv. U nespretnom razodevanju, kako bi pacijentu bilo lakše, Eminim razvezivanjem čvorova na vrpcama mladićeve košulje skidaju se slojevi i sa njene sudbine, sve do razgolićene Eme, koja je nesmotreno potrošila novac na skupu toaletu, porodicu skoro dovela do siromaštva, a sebe do samoubilačkog ropca.

I jahanje po poljima i kroz šumu, kao deo uzbudljive predigre sa ljubavnikom, jeste ljuljuškanje i erotično gibanje. Flober zaneseno piše svojoj prijateljici Lujzi Kole: „Danas sam, kao muškarac i žena, ljubavnik i ljubavnica, sjedinjeni u mislima, jahao kroz šumu u jesenje popodne pod žutim lišćem, i bio sam i konji, i lišće i vetar, i izgovorene reči, i grimizno sunce... i moje dvoje ljubavnika.“

Jahanje ne izostaje ni u AndrićevojTravničkoj hronici“ gde konzul Defose doživljava neuspešno ljubavno iskustvo sa amazonskom jahačicom koja nedvosmisleno zna kakav će igri biti kraj. Ana Mariji, supruzi njegovog kolege Davila, jedino je stalo da zavodi mladog konzula u igri koju vodi do opasne granice, dobro pazeći da je ne pređe.

U crnom kostimu sa dugom suknjom, kao salivena sa sedlom, Ana Marija jaše visokog vranca. Tamna figura, nalik modernoj kentaurki, nema nameru da siđe sa postolja i prepusti se Defoseu, koji joj se udvara očekujući dostojnu nagradu. Ljubavna predigra je u približavanju i udaljavanju njihovih konja, kad mladić uobražava da izdaleka vidi njen šešir a la Valois, ispod čijeg oboda proviruju talas smeđe kose i lice bledo od jutarnje svežine. Čini mu se da vidi i njene uvek snene i pomalo podbule oči, kao da se upravo probudila. Tamni ansambl umotane jahačice, lice zaklonjeno obodom šešira znaci su da će Defose ostati praznih šaka.

Inače, jahaća scena u književnosti je slika prepuštanja nagonima, naročito u romanima devetnaestog veka kada ona ukazuje na ženin pad, gubitak najvažnijeg ženskog ukrasa, a to je nekadašnji tako važan stid, posle čega nastupa sunovrat njene vrline.

Dok Ema šumom jaše sa ljubavnikom Rudolfom, prizor se nazire kroz dugačak plavi veo njene jahaće haljine. Kroz koprenu, koja je sa njenog muškog šešira koso padala na zanjihane bokove, razabiralo se njeno lice u plavičastoj prozirnosti, kao da pliva pod providnim talasima. Kada je sjahala, pri hodu joj je zasmetala veoma dugačka haljina, mada ju je zadigla pozadi. Rudolf je, koračajući za njom, žudno posmatrao između crne čoje i crnih cipela nežnost njene bele čarape koja je izgledala kao deo njene golotinje. Pre nego što će se prepustiti zagrljaju, zabacivanjem belog vrata uz uzdahe i drhtaj, uplakana od naleta uzbuđenja pre nego zbog osećanja grešnosti, čoja Emine haljine tare se i zakačinje za kadifu ljubavnikovog kaputa, kao kad su se onda u povorci na njenom venčanju, za njenu svadbenu haljinu lepili čičak i čkalj.

Veliki plavi veo se, poput pozorišne zavese, podiže i spušta kad treba da sakrije trenutke Eminog uživanja sa ljubavnikom. On je i nagoveštaj nejasne postojbine sa ustalasanim morem pod plimom i osekom, sa fantazmagoričnim vodenim bićima željnim da se za trenutak pojave u zemaljskom svetu i kušaju ono što taj svet nudi. Plava staklena posuda sa arsenikom, u koju je Ema na kraju zavukla šaku i oblaporno gutala iz ruke otrovni prašak, odnosi je u te daljine kojima se najzad valja vratiti.

Autor: Ljubica Arsić
Izvor: Dnevnik

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Gistav Flober

Gistav Flober

<p style="text-align: justify">Gistav Flober rođen je u Ruanu 1821. godine, u građanskoj katoličkoj porodici čiji su preci bili protestanti (a umro je u Kroaseu 1880). Uči školu u Kraljevskom koležu, a od 1832. godine u ruanskoj gimnaziji i već kao đak pokazuje sklonost ka pisanju. Upoznaje Ernesta Ševalijea i s njim 1834. godine osniva rukopisni list <em>Umetnost</em> i napredak u kome objavljuje svoj prvi tekst. Piše eseje i priče u duhu &bdquo;crnog&ldquo; romantizma u kojima izražava pesimističku viziju sveta. Da bi ga nagradili za položen ispit, roditelji mu omogućavaju da putuje na Pirineje i Korziku. Utiske sa toga putovanja, prožete romantičarskim maštarijama, Flober će izraziti u delu <em>Putovanje na Pirineje i Korziku</em> (1883). <br /> <br /> Prvi značajan događaj u Floberovom životu je susret sa Elizom Fuko Šlezinger 1836. godine u Truvilu na Moru. Ova žena biće ljubav njegovog života. Njeno prisustvo oseća se već u njegovom prvom romanu <em>Sećanja jednog ludaka</em>, napisanom 1838, a objavljenom posthumno 1901. To mladalačko delo skica je budućeg <em>Sentimentalnog vaspitanja</em> u kome će Eliza Šlezinger biti transponovana u liku gospođe Arnu. <br /> <br /> Godine 1856. završava prvi značajan roman <em>Gospođa Bovari</em> i objavljuje ga u Pariskoj reviji. Zbog njega je optužen za &bdquo;uvredu javnog i verskog morala i dobrih običaja&ldquo;, u isto vreme kada i Bodler zbog <em>Cveća zla</em>. No, za razliku od Bodlera, Flober biva oslobođen krivice, kako neki smatraju, zahvaljujući veštini advokata i porodičnim vezama. Roman, kome je optužba donela publicitet, pojavljuje se i kao knjiga (1857) i svome autoru donosi slavu. Godine 1866. on dobija Legiju časti.<br /> <br /> U septembru 1857. započinje rad na istorijskom romanu <em>Salamba</em> koji prikazuje pobunu varvarskih plaćenika u Kartagini za vreme punskih ratova. Da bi prikupio dokumentaciju na licu mesta, odlazi u Tunis 1858. Delo objavljuje 1862, a dve godine kasnije nastavlja pisanje romana <em>Sentimentalno vaspitanje</em> koji izlazi iz štampe 1869, ali nema uspeha ni kod publike ni kod kritike. Odsustvo tradicionalnih romanesknih elemenata suviše je velika novina za to vreme.<br /> <br /> Poslednja decenija Floberovog života puna je nedaća i razočaranja. On, međutim, i dalje piše, te 1877. objavljuje <em>Tri pripovetke</em>: &bdquo;Prostodušno srce&ldquo;, čija je glavna junakinja Felisita transpozicija sluškinje u Floberovoj porodici, &bdquo;Legenda o Svetom Julijanu Gostoprimcu&ldquo;, koja prikazuje srednjovekovno doba i &bdquo;Irodijada&ldquo;, koja je fokusirana na sudbinu Svetog Jovana Krstitelja. Te godine nastavlja rad na knjizi <em>Buvar i Pekiše</em>, koju je započeo 1872, a koja ostaje nedovršena i biva tek posthumno objavljena 1881. Posthumno će biti objavljen i <em>Rečnik otrcanih misli </em>(1911), na kome Flober isto tako radi. <br /> <br /> Umire u Kroaseu 1880. godine od izliva krvi u mozak. Njegovoj sahrani prisustvuju brojni značajni pisci: Emil Zola, Alfons Dode, Edmon de Gonkur, Gi de Mopasan. No, iako Flober uživa veliko poštovanje svojih savremenika, Bodlera, koji je oduševljen <em>Gospođom Bovari</em>, i mladih pisaca naturalističke škole koji ga smatraju svojim učiteljem, pravi domet njegovog dela biće shvaćen tek u XX veku. Marsel Prust, a zatim i Natali Sarot, Rob-Grije i drugi predstavnici francuskog novog romana, u njemu će videti svoga prethodnika.</p>

O velikim-malim osećanjima na promociji Jelice Greganović drugog dana manifestacije Dečji dani kulture

Serijal za sada broji tri knjige „Bau-Bau“ (o strahu), „Gde živi ljubav“ (o ljubavi) i „Svitac Svetozar“ (o ljutnji), a u pripremi je i četvrta, u kojoj će kroz lik Tužne Vrbe Vesele biti predstavljena tuga.

Pročitaj više

O životu, vrlini i moći razuma: „Meditacije ili Samom sebi“ Marka Aurelija u prodaji od 5. marta

Remek-delo praktične filozofije „Meditacije ili Samom sebi“ poslednjeg rimskog cara Marka Aurelija, sa izuzetnim predgovorom Vladete Jankovića, nudi dragocene uvide o životu, vrlini i moći razuma. Meditacije koje je napisao u poslednjim godinama svojih vojnih pohoda sadrže privatna

Pročitaj više

Igrajmo se bojama: Veliki posteri za bojenje „U zoo-vrtu“ i „U luna-parku“ u prodaji od 5. marta

Čuješ li tutnjavu vozića i muziku sa ringišpila? Mmm, zamirisale su kokice u luna-parku! Okupi društvo pa pođite različitim stazama zoo-vrta. Pauza je u bistrou! Razvij veliku bojanku, zgrabi bojice i gledaj kako luna-park ili zoo-vrt oživljavaju pod tvojom rukom. Prati primer ili svojoj

Pročitaj više

Za kreativnu zabavu – bojanke „Šareni trenuci“ u prodaji od 5. marta

Uz prelepe bojanke „Šareni trenuci: Razvedri dan bojama!“ i „Šareni trenuci: Zabava u svim bojama!“ pred vama su sati zabave sa vašim mališanima. Ove bojanke sadrže raznovrsne ilustracije prilagođene deci, od životinja do zabavnih likova i predmeta iz svakodnevnog života. Pružaju

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com