Karavan čudesa Uroša Petrovića doputovao je i u moj grad!
Razlog mog neodlaska na ranije ugovoreni godišnji odmor, bio je i više nego opravdan.
Kako su se Balkanom od davnina “raznolika ljudska i neljudska stvorenja smucala skrovitim stazama…”, potajno sam se nadala da će i u biblioteku u kojoj radim da se dosmuca poznati pisac koji je taj dan trebalo da održi radionice sa djecom.
Iako su vrata naše biblioteke drvena, kao i ona opisana u njegovoj posljednjoj knjizi, nije morao koristiti šrafciger da bi ušao. Bila su širom otvorena. Tek kasnije, tokom radionice, svi se uvjerismo kakvo je “čudo”, u stvari, doputovalo ovim karavanom.
Dječije glave okretale su se za Urošem slušajući priče i zagonetke, kao da su se plašile da, ako propuste i jedno slovo, jedan glas, onda neće uspjeti osvojiti najvredniju i najvažniju nagradu tog trenutka – smajli lopticu i na kraju, doživjeti prosvjetljenje. Ti mali, radoznali “uro(š)kreti” boli su nebo svojim podignutim ručicama nudeći originalne, samo svoje odgovore kreirajući tako jedan potpuno novi, maštovitiji svijet.
Što se tiče nas roditelja, pa bilo je doduše manje zanimljivih i manje maštovitih odgovora ali, iskreno, mene je od pokušavanja povezivanja neurona zaboljela glava kao nikad ljepše u životu! Vidjeti iskre u očima na licima koja “smišljaju” i nude odgovore, osmijehe iskrene a snažne, smatram odličnim iskustvom, ukoliko želimo da naša djeca budu živahna, domišljata, slobodna, nasmijana. Djeca koja će pronaći svoj, samo svoj put u ovom svijetu punom različitih, za njih neotkrivenih čudesa…
Rad ovog čovjeka i njegovih saradnika, čovjeka, koji se na našoj planeti pojavio pod imenom Uroš Petrović sa zanimanjem pisac za djecu i odrasle, koautor “ntc sistema učenja”, fotograf, te odlikom da je jedan od najuspješnijih rješavača testova inteligencije na svijetu, tek se prepoznaje i uvažava, kako to obično i biva, prvo u svijetu a zatim i kod nas.
Zato roditelji i djeco, čitajte, otkrivajte nove putanje, klizite iz svijeta u svijet jer, pa – od viška svakako glava ne boli!
“Shvatio je da mnogo toga ne zna i da je znanje jedino što mu daje krhku prednost nad drugim, sva je prilika, sada daleko mnogobrojnijim vrstama.” (Karavan čudesa / Uroš Petrović)
Ivana Bukejlović
Iako su vrata naše biblioteke drvena, kao i ona opisana u njegovoj posljednjoj knjizi, nije morao koristiti šrafciger da bi ušao. Bila su širom otvorena. Tek kasnije, tokom radionice, svi se uvjerismo kakvo je “čudo”, u stvari, doputovalo ovim karavanom.
Dječije glave okretale su se za Urošem slušajući priče i zagonetke, kao da su se plašile da, ako propuste i jedno slovo, jedan glas, onda neće uspjeti osvojiti najvredniju i najvažniju nagradu tog trenutka – smajli lopticu i na kraju, doživjeti prosvjetljenje. Ti mali, radoznali “uro(š)kreti” boli su nebo svojim podignutim ručicama nudeći originalne, samo svoje odgovore kreirajući tako jedan potpuno novi, maštovitiji svijet.
Što se tiče nas roditelja, pa bilo je doduše manje zanimljivih i manje maštovitih odgovora ali, iskreno, mene je od pokušavanja povezivanja neurona zaboljela glava kao nikad ljepše u životu! Vidjeti iskre u očima na licima koja “smišljaju” i nude odgovore, osmijehe iskrene a snažne, smatram odličnim iskustvom, ukoliko želimo da naša djeca budu živahna, domišljata, slobodna, nasmijana. Djeca koja će pronaći svoj, samo svoj put u ovom svijetu punom različitih, za njih neotkrivenih čudesa…
Rad ovog čovjeka i njegovih saradnika, čovjeka, koji se na našoj planeti pojavio pod imenom Uroš Petrović sa zanimanjem pisac za djecu i odrasle, koautor “ntc sistema učenja”, fotograf, te odlikom da je jedan od najuspješnijih rješavača testova inteligencije na svijetu, tek se prepoznaje i uvažava, kako to obično i biva, prvo u svijetu a zatim i kod nas.
Zato roditelji i djeco, čitajte, otkrivajte nove putanje, klizite iz svijeta u svijet jer, pa – od viška svakako glava ne boli!
“Shvatio je da mnogo toga ne zna i da je znanje jedino što mu daje krhku prednost nad drugim, sva je prilika, sada daleko mnogobrojnijim vrstama.” (Karavan čudesa / Uroš Petrović)
Ivana Bukejlović
Autor: Uroš Petrović
