
U opuštenoj atmosferi vreme je neosetno prošlo u neformalnom razgovoru o knjigama, životu, jeziku i sitnicama koje život znače.

Jelica piše slatko-gorke minijature o svakodnevici, izlazeći iz svog najužeg okruženja samo onoliko koliko mora, jer i taj najbliži svet, kao što svaka žena dobro zna, u sebi sadrži materijal za večnu inspiraciju.




















