Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
„Dnevnik jedne sobarice“ Oktava Mirboa roman je u formi dnevnika koji prati Selestinu, mladu sobaricu koja služi u bogatim francuskim domaćinstvima. Kroz njene zapise otkrivaju se licemerje, okrutnost i mračne tajne buržoazije, dok ona sama pokušava da pronađe svoje mesto u društvu. Roman je oštar društveni komentar ispunjen cinizmom, realizmom i kritikom klasnih odnosa.
Ugnjetavani i zaboravljeni često imaju najviše toga da kažu, a sobarica Selestina, koja vodi dnevnik o svom životu, osvetljava tamne uglove francuskog društva s kraja 19. veka. Ona nam otkriva svet raskoši i dekadencije, gde se iza poliranih vrata bogatih kuća kriju licemerje i prljave tajne pohlepnih, okrutnih i seksualno opsesivnih gazdarica i gazdi.
Uzbudljiv, duhovit i duboko introspektivan, „Dnevnik jedne sobarice“ nije samo priča o životu iza zatvorenih vrata. Ovo je roman o društvenoj hijerarhiji, ljudskim slabostima i borbi za očuvanje dostojanstva u surovom svetu.
Integralno izdanje ovog klasika francuske književnosti Laguna prvi put objavljuje na srpskom jeziku u ediciji „Feniks“. Ova edicija je nastala da bi savremenoj publici učinila dostupnim dela novootkrivenih klasika svetske književnosti, kao i zaboravljena dela već priznatih pisaca.
Oktav Mirbo bio je francuski novinar, polemičar, književni kritičar, romansijer i dramski pisac. Jedna je od najinteresantnijih i najoriginalnijih figura književnog sveta iz perioda bel epok.
„Dnevnik jedne sobarice“ pronaći od ponedeljka 17. marta u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs i na sajtu laguna.rs.
<p style="text-align: justify">Oktav Mirbo rodio se 16. februara 1848. godine u građanskoj porodici, u mestu Trevijer u Normandiji. Otac mu je bio vojni lekar, a majka kćerka mesnog notara; imao je dve sestre. Mirboovo školovanje nije bilo naročito uspešno: niže razrede završava kod jezuita, zatim do mature pohađa različite pansionate, maturu uspeva da položi iz trećeg pokušaja, te upisuje prava koja nikada neće završiti. Naizmenično živi u unutrašnjosti i u Parizu do 1870. godine kada je regrutovan i uzima učešća u Francusko-pruskom ratu.<br />
<br />
Od 1873. uglavnom živi u Parizu. U to isto vreme postaje lični sekretar jednog bonapartističkog poslanika, što se smatra početkom perioda njegovog političkog prostituisanja. Kreće se u književnim krugovima i upoznaje Mopasana, Flobera, Zolu, Turgenjeva i druge značajne pisce svog vremena. Anonimno ili pod pseudonimom piše članke za različite listove. Godine 1879. postaje sekretar urednika monarhističkog časopisa <em>Le Gaulois</em>, radi kao novinar, a pod pseudonimom objavljuje i nekoliko romana, postavši tako pravi „književni proleter“. Početkom osamdesetih godina upada u dugove usled špekulisanja na berzi i potrebe da održi jednu strastvenu ljubavnu vezu.<br />
<br />
Privremeno se sklanja u unutrašnjost u neuspelom pokušaju da se zaposli u državnoj službi, vraća se u Pariz i nastavlja da se bavi novinarstvom. Kao hroničar sarađuje u više dnevnih listova. Jedno kratko vreme uređuje antirepublikanski i antisemitski orijentisan nedeljnik <em>Les Grimaces</em> (1883‒1884), što će kasnije sam smatrati velikom mrljom u svojoj karijeri. U to doba upoznaje glumicu Alis Renjo, zaljubljuje se u nju, a tri godine kasnije njihova veza pretvara se u brak (1887).<br />
<br />
Sredinom osamdesetih godina otpočinje njegovo veliko prijateljstvo s Klodom Moneom i Ogistom Rodenom, kao i njegovo oduševljenje delima Tolstoja i Dostojevskog. Godine 1886. objavljuje svoj prvi roman, <em>Golgota</em>, posvećen Francusko-pruskom ratu, i zbirku priča <em>Pisma iz moje kolibe</em>. Roman izaziva skandal zbog Mirboovih izrazito levičarskih političkih shvatanja. Posle <em>Golgote</em>, Mirbo objavljuje još dva romana pretežno autobiografske inspiracije, <em>Opat Žil</em> (1888) i <em>Sebastijan Rok</em> (1890). U prvom se, kroz usta opata Žila, u ispovednom tonu, ukazuje na stege koje pojedincu nameću religija i Crkva, ali i društvo u celini. U drugom je ispričana sudbina dečaka koji pohađa katoličku jezuitsku školu u kojoj doživljava zlostavljanje, te usled lažnih optužbi za nemoral biva izbačen iz škole.<br />
<br />
Početkom devedesetih godina Mirbo je već slavan kao jedan od najbolje plaćenih hroničara i novinara u Parizu. Posebno značajan segment njegovog rada predstavlja umetnička kritika kojom se bavi gotovo od početka svoje karijere: njegovo zalaganje za impresionističku školu, koja trpi žestoke napade konzervativne akademske umetničke kritike i dobija priznanje za svoj rad samo u užem krugu, uveliko doprinosi njenom notorijetetu. Podržava i druge umetnike, kao što su Kamij Klodel, Debisi, suprotno velikom broju nacionalistički nastrojenih savremenika divi se Vagneru. Pored umetničke, Mirbo piše i književnu kritiku i javnosti otkriva nepoznate mlade pisce, lansira i podržava Morisa Meterlinka, Šarla Vildraka, Valerija Larboa, Alfreda Žarija i druge, a francusku javnost upoznaje i s delima stranih pisaca kao što su Henrik Ibzen, Tomas Hardi, Knut Hamsun, Maksim Gorki. U Mirboove najveće prijatelje svrstavaju se Mone, Pisaro, Roden i Malarme, a druži se i vodi prepisku i s drugim danas slavnim umetnicima i piscima.<br />
<br />
Iako su devedesete godine za Mirboa obeležene egzistencijalnom i bračnom krizom, pisac je i veoma politički angažovan. On se okreće anarhizmu, objavljuje političke članke, angažuje se u odbrani anarhističkih intelektualaca. Pribojava se hapšenja, jer je tih godina (1893‒1894) u Francuskoj izvršeno nekoliko žestokih anarhističkih atentata, te na snagu stupaju „zlikovački“ zakoni koji ograničavaju slobodu štampe i olakšavaju hapšenje lica osumnjičenih za terorističko delovanje. Mirbo se angažuje i povodom drugih afera: staje u odbranu Oskara Vajlda 1895. godine kad je pisac osuđen na dve godine prinudnog rada, naredne godine ukazuje na odgovornost generala Galijenija za francusku vojnu intervenciju na Madagaskaru, i slično.<br />
<br />
Najzad, Mirbo se od 1897. godine angažuje i u najvećoj aferi na kraju XIX veka, aferi Drajfus. Podstaknut Zolinim angažovanjem, on učestvuje u protestima, potpisuje peticije, objavljuje niz članaka o aferi i zbog toga u javnosti doživljava niz neprijatnosti. Kad je 1898. Zola osuđen zbog svog čuvenog članka „Optužujem“, Mirbo prikuplja, a i sam prilaže, deo novca za plaćanje sudskih troškova i propisanu kaznu. Zolu, koji se sklonio u Englesku, posećuje i bodri, a naredne godine prisustvuje obnovljenom procesu kapetanu Drajfusu.<br />
<br />
Paralelno s ovim angažovanjem, Mirbo objavljuje nesmanjenim tempom. Pored zbirki priča i novela, nekoliko romana – <em>Vrt mučenja</em> (1899), <em>Dnevnik jedne sobarice</em> (1900), <em>Dvadeset jedan dan u životu jednog neurastenika</em> (1902), <em>Registracija 628-E8</em> (1907) – veliki uspeh donose mu pozorišni komadi, a među njima naročito komedija <em>Posao je posao</em> (1903), igrana ne samo u Francuskoj već i u celoj Evropi, pa i u Srbiji. U poslednjoj deceniji života sve manje radi, ophrvan zdravstvenim problemima. Objavljuje još i roman o svom psu, <em>Dingo</em>, 1913, zatim i monografije posvećene Renoaru i Sezanu. Umire u Parizu 16. februara 1917. godine, kao jedan od najuglednijih pisaca i novinara bel epoka. </p>
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.