Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Igor Marojević: Sida u 24 zida

Igor Marojević: Sida u 24 zida - slika 1
Prvi roman o sidi u srpskoj književnosti – „Dvadeset i četiri zida“ Igora Marojevića objavljen je još davne 1998. godine. Iako je po njemu kasnije igrana pozorišna predstava u BDP-u, kao da tema side u to vreme baš i nije bila na dnevnom redu, ili kako je autor primetio „ispalo je da je jedina dobra strana izolacije zemlje bila ta što smo bili više zaštićeni od bolesti poput HIV-a“. Dvanaest godina kasnije Marojević odlučuje da obnovi priču o sidi, sada u drugačijoj (ili ne) društvenoj klimi.

Drugo izdanje romana naznačeno je kao „značajno izmenjeno izdanje i konačni tekst“. „Dvadeset i četiri zida“ je roman o životu sa obolelim od HIV-a, ljubavna priča, priča o životnim promašajima, traženju i sazrevanju, roman sa otvorenim krajem.

B92: Šta ste smatrali da treba izmeniti u odnosu na prvo izdanje „Dvadeset i četiri zida“?
Igor Marojević: Menjao sam „Dvadeset i četiri zida“ mnogo više na rečeničnom nivou nego na strukturnom. Ipak, neki kritičari su primetili da nova verzija romana jače naglašava priču o bolesti, ali i ljubavi kao još jednoj temi ovog romana. Odlučio sam da publici ponudim bolje napisan roman jer je prošlo izdanje „Dvadeset i četiri zida“ ostalo na relativno malom broju čitalaca. To se desilo što zbog skromnije izdavačke kuće koja ga je objavila, što zbog toga što je izašla krajem 1998.godine, a svi znamo šta je počelo da se dešava u martu ’99.

Koliko je danas priča o životu sa obolelim od HIV-a manje tabu nego devedesetih?
Ovo društvo je gurnuto u integracije ka Evropi i kao takvo mora da se stara više o manjinama nego devedesetih. Ono se danas za nijansu više brine o Romima, gej populaciji, pa tako i o obolelima. Ipak, da sam danas prvi put pisao ovakav roman, bojim se da bi sve bilo isto. Glavni lik bi možda bio malo otvoreniji prema ovoj bolesti, ali ne bi bio mnogo drugačiji. Ja sam imao prilike da upoznam na Zapadu veliki broj parova, u kojima jedno ima sidu, a drugo ne. To ovde još uvek zvuči dosta utopistički i, u isti mah, antiutopistički. Međutim, u bolje uređenim društvima pojedinci imaju uslova da se više okreću duhovnom, mentalnom, za razliku od našeg gde je glavna duhovna kategorija isprepadanost.

Dvadeset i četiri zida je poznat kao „prvi roman o sidi u srpskoj književnosti“. Koliko je to zapravo „roman o sidi“?
Ovo jeste donekle priča o sidi, ali i o transformaciji glavnog junaka kroz priču o sidi. On se suočava sa jednim tabuom u svom životu ili onim što je dugo smatrao tabuom i primajući ga u svakodnevnicu, on na drugačiji način postaje svestan sebe. Na početku knjige stoji citat Crnjanskog: „Bolesti su bile moji najlepši doživljaji“. Hteli mi to ili ne, bolest je uvek blizu smisla. U dodiru s njom svi propitujemo smisao života, svog i tuđeg. Glavni junak romana u početku vodi život koji nije inspirativan, radi posao koji ga ne zanima previše, zabavlja se sa devojkom iz poželjnog, da ne kažem, malograđanskog miljea. Onda upoznaje devojku koja mu se istinski dopada, a koja boluje od side. Ja sam siguran da bi većina pojedinaca koji su bar donekle oslobođeni i samosvesni izabrali ovu drugu opciju.

Da li je teško pisati roman o jednoj ugroženoj manjini, kakvi su oboleli od side, a ne upasti u zamku patetike?
Nisam računao da ovom knjigom probudim sažaljenje čitalaca, mada je patetika u ovom društvu veoma poželjna. To je interesantna pojava s obzirom da ljudi ovde žive u jednom beznađu, kulturnom, ekonomskom i svakom drugom i da su s obzirom na to obično veoma sarkastični. Ja sam se trudio da izbegnem patetiku nekim pripovedačkim strategijama tipa „kidanje“ dijaloga i konteksta u nekim potencijalno patetičnim situacijama... U romanu se, na primer, nigde do kraja ne može pročitati kako je glavna junakinja Ina dobila sidu.

Zašto baš sida?
Ja sam se u svim svojim romanima bavio svojevrsnim tabuima. U „Šnitu“ je to Zemun u NDH, u „Parteru“ impotencija, u „Žegi“ građanski sukobi u prvoj Jugoslaviji. Tabu nosi neku vrstu harizme i pisac, ako je umešan, može tu harizmu da valjano pusti u opticaj kroz roman. Što se tabua tiče, postoji ta neka povezanost side i greha koju pominje pisac i esejista Slobodan Vladušić u pogovoru novog izdanja „Dvadeset i četiri zida“. Sida se sve češće povezuje sa promiskuitetom. Međutim, ja mislim da većina pojedinaca intimno doživljavaju promiskuitet kao poželjnu stvar, tako da, ako je sida posledica toga, utoliko bi trebalo da bude razumljivija i zdravom čoveku.

Svi Vaši romani su ljubavne priče u neobičnim okolnostima. Šta oni govore o ljubavnim odnosima kao takvim?
Ja bih pre rekao da su moji romani - romani o ljubavi. Zapravo, to su ljubavi u senci prepreke. U „Parteru“ je to impotencija i krah muževnosti, u „Žegi“ je ljubavni trougao i građanski rat, kao i u „Šnitu“. U „Dvadeset i četiri zida“ posredi je bolest. Sve te okolnosti iskušavaju ljubav na određeni način. „Dvadeset i četiri zida“ je možda najviše roman o ljubavi jer je u njemu ljubav najdirektnije iskušana i jer u fokusu nosi dve sasvim različite ljubavne priče.

Izvor: www.b92.net

Autor: Igor Marojević

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni. Objavio je Beogradsko petoknjižje: romane „Dvadeset četiri zida“ (1998, 2010), „Parter“ (2009), „Prave Beograđanke“ (2017) i „Tuđine“ (2018) i zbirku priča „Beograđanke“ (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz „Etnofikcije“, još nedovršene pentalogije: „Žega“ (2004, 2008), „Šnit“ (2007, 2008, 2014), „Majčina ruka“ (2011) i „Ostaci sveta“ (2020, 2022). Ostala dela: novela „Obmana boga“ (1997), zbirke priča „Tragači“ (2001), „Mediterani“ (2006, 2008) i „Sve za lepotu“ (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja „Kroz glavu“ (2012) i „Roman o pijanstvima“ (2019). Napisao je i drame: „Nomadi“ (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), „Tvrđava Evropa“ (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i „Bar sam svoj čovek“ (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu „Dvadeset četiri zida“ istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, „Meša Selimović“, Nagradu grada Beograda, „Zlatni Beočug“, „Károly Szirmai“, Nagradu iz Fonda „Borislav Pekić“, „Desimir Tošić“… Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom „Preteče“. Piše i knjigu pripovedaka „Granična stanja“. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika. Živi u Zemunu.

Bukmarker podkast, ep. 1 – Ivan Tokin: Pisanje mi je dalo život

Dobro došli u podkast Bukmarker! Gost prve epizode je pisac Ivan Tokin. Tokin je svoj prvi roman „Najnormalniji čovek na svetu“ objavio 2014. godine, usledili su „Pas“ (2017) i „Neli“ (2019) i zbirke kratke proze „Molekuli“ (2015) i „M2 Multiverzum“ (2018). Povod za naš razgovor bio je njegov posled

Pročitaj više

„Lusi“ u Novom Sadu

U utorak 25. novembra 2025 održano je predstavljanje romana „Lusi“ Bojana Savića Ostojića u novosadskoj knjižari Bulevar Books. Razgovor je vodila Vladislava Gordić Petković.   Kritičarka je naročito istakla značaj muzičke matrice u knjizi. Ta plejlista, delom reprodukovana na kraju romana, uglavnom

Pročitaj više

Upoznajte Mišiće, Veveriće i Surliće: Četvrti deo slikovnice „Srećne porodice“ Ane Grigorjev od 28. novembra u knjižarama

Serijal „Srećne porodice“ Ane Grigorjev čini četiri slikovnice za mališane koje ih uče lepim manirima, s pozitivnim primerima iz porodične svakodnevice. Čitaoci će upoznati ukupno 12 porodica koje žive u jednoj zgradi, i kroz njihove dogodovštine, uživaće u poučnim pričicama i divnim ilustracijama.

Pročitaj više

Noć knjige od 12. do 14. decembra!

Uzbuđenje je u vazduhu jer se bliži još jedna Noć knjige i prilika da podelimo radost čitanja sa drugima. Od 12. do 14. decembra 2025. godine, 33. Noć knjige će se održati u knjižarama Delfi i Laguninim klubovima čitalaca, na 68 lokacija u 37 gradova u Srbiji i regionu, kao i na sajtovima laguna.rs,

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844