Galerija likova kao portret vremena

Na koricama prvog toma, u kome su „savremenici“ Tito, Andrić, Handke, Makavejev, Sartr, Nevenka Urbanova i mnogi drugi, Jovan je zapisao: „Nisam krio slabosti niti vrline mojih savremenika, ali nisam bio ni indiskretan i zajedljiv.“
Upućeni ističu da Jovanovi tekstovi govoreći o drugima odišu i za njega tako karakterističnom mladalačkom vedrinom i snažnom erudicijom kakvu mogu imati samo vremešni ljudi čiji je čitav život obeležen umetnošću učenja.
Na stranicama drugog toma čitaoce čekaju medaljoni od reči za čiju su slast zaslužni Zoran Ðinđić, Anžej Vajda, Milorad Pavić, Artur Miler, Rade Šerbedžija i mnogi drugi Jovanovi savremenici. „Nijednom rečenicom nisam naknadno šminkao svoje savremenike, niti sam ih ružio ako sam o njima posle godina koje su prošle promenio mišljenje“, zapisao je Ćirilov na kraju drugog toma. A govoreći o ovim svojim knjigama, kaže: „Ne mogu da verujem da sam toliko znanih i neznanih u životu sreo, iako taj život nije više kratak. Još je veće čudo da skoro sa svima njima imam zajedničku fotografiju jer sam, ne znam ni sam zašto rešio, da u ‘Blicu’ pišem svake druge nedelje samo o onima s kojima imam fotku.
Izuzetaka je manje od deset. A jedino nikad nisam sreo Artura Milera, ali sam bio pod istim krovom iste večeri u brodvejskom teatru kad smo obojica gledali Mametov komad ‘Glengeri Glen Ros’. Sedeo je tačno u redu ispred mene u za njega tipičnoj kariranoj košulji. Iz ovih knjiga se vidi i da su za mene savremenici i moji nekadašnji ljubimci seter Denis i sijamka Džipsi, kao i moja mama. Voleo bih da za života još sretnem i neko biće sa udaljene planete. Verujem da i tamo ima naših savremenika.“
Izvor: www.blic.rs
Autor: Jovan Ćirilov






















