Besplatna dostava za porudžbine iznad 3000 RSD

bukmarker

Dvadeset i četiri zida

Dvadeset i četiri zida - slika 1
Verujem da je tekst, kao i svaki sistem, sistem s greškom, a vreme je jedino koliko-toliko pouzdano merilo za greške.

Roman „Dvadeset i četiri zida“ Igora Marojevića izašao je samim krajem juna ove godine, a njegova promocija održana je na splavu „Marinero“, na Zemunskom Keju Oslobođenja, uz nastup književne kritičarke Tatjane Rosić i autora. U pitanju je, zapravo, drugo izdanje istoimenog romana iz 1998. godine, koji je doživeo i pozorišnu adaptaciju 2003/2004. u BDP u režiji Žanka Tomića i dramatizaciji Saše Markuš. 

„Dvadeset i četiri zida“ – otkud sedamdesetak strana više u odnosu na prvobitnu verziju?

Verujem da je tekst, kao i svaki sistem, sistem s greškom, a vreme je jedino koliko-toliko pouzdano merilo za greške. Jednako je legitimno smatrati knjigu zauvek završenom onog časa kad je objavljena, ali spadam u pisce koji isporučuju trenutno definitivan oblik teksta dok zahtevi čitalaca za novim izdanjem i neka dodatna zrelost pisca ne isporuče konačnu verziju. Podsetiću šta je Miodrag Bulatović 1981. napisao uz novu verziju svog najatraktivnijeg romana: „Pojavom nove verzije Heroja na magarcu potire se verzija iz godine 1967. Potire, baca u prašinu i zaborav, ili ostavlja onima koji vole stare knjige, one s greškama...“ Ja neću biti toliko radikalan kao jedan od mojih omiljenih srpskih pisaca, ali ću reći da je ovo konačna verzija „Dvadeset i četiri zida“. I, mogu da dodam: pošto mi je neki kredo da ne objavim knjigu pre nego što u odnosu na prošlu ne zabeležim izvestan napredak i pošto bih prestao da objavljujem ako ne bih uspeo da beležim, makar i minimalnu, uzlaznu putanju, normalno da sam 2010. bolji pisac nego što sam to bio 1998. te sam mogao da isporučim bolju, staloženiju, širu verziju pre svega što se tiče jasnoće odnosa među likovima i pokušaja da prvi sloj romana bude razumljiv ali ne na uštrb značenjskog sloja.

Prošle godine objavio si „Parter“, roman koji takođe ispituje ljubav u savremenim uslovima, tj. pod savremenim preprekama ljubavi – u slučaju „Partera“ to je impotencija, a „Dvadeset i četiri zida“ sida. Je li ti lično bolji „Parter“ ili „Dvadeset i četiri zida“?

Mislim da je „Parter“ kompletniji od prve verzije „Dvadeset četiri zida“ a njena druga verzija, upravo objavljena u „Laguni“, kompletnija od „Partera“. Mislim da Dvadeset četiri zida nudi ozbiljnije izvedenice teme, u ovom slučaju side. Na primer, kao što svaki bolesnik od side strada od posebne, drugačije kombinacije bolesti koje se pojave usled gubitka imuniteta, tako se svaki naš individualac na drugačiji način u nekom trenutku skrha u neravnopravnom nadmudrivanju sa neuporedivo glupljim i snažnijim kolektivističkim okruženjem. Takođe, sida kao zaraza vremena oslikava duh otvorenosti u smislu da možemo da se saživljavamo, npr. budemo na žurci sa pet osoba obolelih od side, a da nam na to ništa ne ukazuje, dok je u doba arhetipskijih zaraza, npr. kuge, bilo potrebno zatvoriti celo kužno naselje i bilo kakav saživot je značio samo zarazu. E sad, „Parter“ je necelovit tamo gde je to i pojedinac u tranzicionoj Srbiji 2009. tako da su u njemu moguće strukturne greške namerne. Tako da se, makar što se tiče novih srpskih izdanja, autorski više neću vraćati „Partertu“, koji je možda jednostavniji ali zato i dalje komunikativniji, i nosi čak odlučniju društvenu kritiku nego „Dvadeset i četiri zida“ iako je ovde očiglednija.

Polako se stiče utisak da si u stvari preokupiraniji linijom svojih narativa iz savremenog urbanog života nego onima, mahom istorijskim, koje pišeš u okviru „Etnofikcije“?

To je samo utisak. I „Parter“, i „Mediterani“, i „Dvadeset i četiri zida“, i španska i portugalska verzija „Obmane Boga“ i makedonska „Tragača“ objavljene su u poslednjih nekoliko godina, kada su igrana i moja dela iz teatra koja dele takav opšti okvir. Međutim, ako uspem da za nekoliko godina završim preostala tri romana „Etnofikcije“ kao i konačno, integralno izdanje tog petoknjižja, možda će utisak biti sasvim drugačiji.

U svakom slučaju se stiče utisak da sva tvoja dela govore o ljubavi pod senkom neke ozbiljne prepreke? Ako si imenovao te prepreke za „Parter“ i „Dvadeset i četiri zida“, u slučaju „Šnita“ i „Žega“ su to ratni kontekst i ljubavni trougao... Šta ti se od pominjanih prepreka ispostavlja kao najveća prepreka ljubavi?

Dobro, takav trougao može da bude prepreka ljubavi ali i njen stimulans. Donekle se šalim, ali mislim da je zanimljivo upravo to što snažna strukturna prepreka daje neku dodatnu snagu ljubavi. Nije neobično biti u ljubavnoj vezi kakva ne pogoduje racionalnim kriterijuma, jer je i sama ljubav iracionalna, pa dobro jutro da jeste. Ne bih mogao da merim dotične prepreke ljubavi, to bih ostavio onim strpljivim čitaocima koji pročitaju sva četiri pomenuta romana i samere iskrenost odnosno vrstu hepiendova koji se ispostavljaju u njima. Reći ću samo da mislim kako je „Dvadeset i četiri zida“ moj najljubavniji roman.

Izvor: www.trablmejker.com

Autor: Igor Marojević

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni. Objavio je Beogradsko petoknjižje: romane „Dvadeset četiri zida“ (1998, 2010), „Parter“ (2009), „Prave Beograđanke“ (2017) i „Tuđine“ (2018) i zbirku priča „Beograđanke“ (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz „Etnofikcije“, još nedovršene pentalogije: „Žega“ (2004, 2008), „Šnit“ (2007, 2008, 2014), „Majčina ruka“ (2011) i „Ostaci sveta“ (2020, 2022). Ostala dela: novela „Obmana boga“ (1997), zbirke priča „Tragači“ (2001), „Mediterani“ (2006, 2008) i „Sve za lepotu“ (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja „Kroz glavu“ (2012) i „Roman o pijanstvima“ (2019). Napisao je i drame: „Nomadi“ (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), „Tvrđava Evropa“ (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i „Bar sam svoj čovek“ (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu „Dvadeset četiri zida“ istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, „Meša Selimović“, Nagradu grada Beograda, „Zlatni Beočug“, „Károly Szirmai“, Nagradu iz Fonda „Borislav Pekić“, „Desimir Tošić“… Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom „Preteče“. Piše i knjigu pripovedaka „Granična stanja“. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika. Živi u Zemunu.

Bukmarker podkast, ep. 1 – Ivan Tokin: Pisanje mi je dalo život

Dobro došli u podkast Bukmarker! Gost prve epizode je pisac Ivan Tokin. Tokin je svoj prvi roman „Najnormalniji čovek na svetu“ objavio 2014. godine, usledili su „Pas“ (2017) i „Neli“ (2019) i zbirke kratke proze „Molekuli“ (2015) i „M2 Multiverzum“ (2018). Povod za naš razgovor bio je njegov posled

Pročitaj više

„Lusi“ u Novom Sadu

U utorak 25. novembra 2025 održano je predstavljanje romana „Lusi“ Bojana Savića Ostojića u novosadskoj knjižari Bulevar Books. Razgovor je vodila Vladislava Gordić Petković.   Kritičarka je naročito istakla značaj muzičke matrice u knjizi. Ta plejlista, delom reprodukovana na kraju romana, uglavnom

Pročitaj više

Upoznajte Mišiće, Veveriće i Surliće: Četvrti deo slikovnice „Srećne porodice“ Ane Grigorjev od 28. novembra u knjižarama

Serijal „Srećne porodice“ Ane Grigorjev čini četiri slikovnice za mališane koje ih uče lepim manirima, s pozitivnim primerima iz porodične svakodnevice. Čitaoci će upoznati ukupno 12 porodica koje žive u jednoj zgradi, i kroz njihove dogodovštine, uživaće u poučnim pričicama i divnim ilustracijama.

Pročitaj više

Noć knjige od 12. do 14. decembra!

Uzbuđenje je u vazduhu jer se bliži još jedna Noć knjige i prilika da podelimo radost čitanja sa drugima. Od 12. do 14. decembra 2025. godine, 33. Noć knjige će se održati u knjižarama Delfi i Laguninim klubovima čitalaca, na 68 lokacija u 37 gradova u Srbiji i regionu, kao i na sajtovima laguna.rs,

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Group-96634x
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Kralja Petra 45, Beograd • Matični broj: 17414844