Delfi Kutak je pročitao: „Oštrica brijača“
Autor nam kroz lik Larija, mladog povratnika iz rata, opisuje dug put do pronalaska sopstva, ali i licemerje i okrutnost društva ako neko ne želi da se povinuje njegovim „zakonima“. Nerazumevanje i osuda očekuju svakog ko poželi nešto drugačije.
Lari kroz priču sreće brojne likove i u njihovoj interakciji nam je predočeno koliko je sreća, ali i svrha, vrlo savitljiv i promenljiv pojam. Za Larija je to sloboda (između ostalog), za Izabelu bunde i nakit, za Eliota (snoba) učestvovanje u društvenom životu i povezivanje pravih kontakata.
Najviše mi se dopalo što autor nije pokazao osudu ni prema jednom liku, pa makar njegovi postupci bili pogrešni. To nije bitno. Bitno je raditi ono što želimo, jer je samo to jedan, jedini i ispravan put do sreće. Ma gde i šta ona bila.
Dotakao se i raznih religija kao „puta u svrhu“, ali nijednoj nije dao prednost, niti je naveo kao univerzalnu istinu. Svrha i sreća su unutar nas.
Omiljeni lik mi je Eliot. Zadrti snob, na prvi pogled površan i jednostavan, ali u svojoj suštini sve suprotno.
Od srca preporučujem knjigu, ako je još niste čitali. Pa i onima koji nisu ljubitelji klasika. Pisana je laganim, jednostavnim stilom i stranice se same okreću. Nema suvoparnosti ni rastezanja, a Larijeve pustolovine će vas držati prikovane za stolicu.
Autor: Dragana Martinović
Izvor: Delfi Kutak



















