Delfi Kutak je pročitao: „Biser koji je slomio školjku“ Nadia Hašimi
Već iz samog naslova se da zaključiti da knjiga u sebi krije borbu. I to borbu protiv samog sebe. Logično je da se školjka rastvara da pokaže biser koji krije. Ali što kad biser želi slobodu, a školjka je ne pušta? Što kad nemate nikakvog suborca ni saveznika osim samog sebe? Kako natjerati oklop da pusti biser na zrak? Na slobodu? U život? Teško. Nemoguće možda? Za nemoguće ipak samo treba nešto više vremena, snage i volje.
Jeste li ikad razmišljale koliko ste sretne jer slobodno možete upaliti TV kad god to poželite? Vjerujem da niste jer se to smatra normalnim. Gleda ti se program na televiziji, upališ televizor i gotovo. Nitko vam zbog toga ne opali šamar, ne istuče vas i ne izvrijeđa. Znate li da postoje žene koje jednostavno ne smiju gledati TV program, žene zbog kojih se TV iznosi kad one, npr. moraju prespavati u hotelskoj sobi. Možda se pitate zašto? Samo zato da ne bi vidjele što ostale žene u svijetu smiju i mogu slobodno raditi.
Ali one nisu te žene. One su određene da na sve klimaju glavom, da na svako pitanje odgovaraju sa da, da nikad ne kažu svoje mišljenje i da se uvijek pokoravaju muškarčevoj volji. Inače? Inače će platiti glavom. U najboljem slučaju. Da, kažem u najboljem slučaju. Od smrti je puno gore svakodnevno psihičko i fizičko zlostavljanje.
Fizičko zlostavljanje u tolikoj mjeri da ste spremni sami sebi prosuti lonac vrelog ulja po tijelu da se riješite muka. Zvuči strašno? A što kažete na kamenovanje pred publikom? Ili sto udaraca bičem? Ili udaranjem glave od zid dok muškarcu ne dosadi da vam glavu koristi kao ping-pong lopticu?
Fizički udarci i te kako bole, ali kljucanje u mozak svakog Božjeg dana je možda još i gore. Ne možete u školu jer ste žensko? Ili ste se prisiljeni da se sa 13-14 godina udate za muškarca koji vam može biti djed, a ne otac? Samo zato što ste žensko i što je vaše da šutite. I po ljudskom i po Božjem zakonu ste jedina nasljednica očeve imovine? Ma da ne bi! Žensko si i ne može. Nema rasprave. Jednostavno, nemate nikakvo pravo samo zato što ste ženskog roda! Kratko i jasno – vaše je samo da rađate djecu, i to mušku. Jer pobogu, zato žensko i služi. I točka.
Da ironija bude veća, muškarci takvo ponašanje prema ženama podržavaju, a majke svojim kćerima samo kažu: "Takav ti je nićah" (sudbina) i slegnu ramenima i prave se da je sve kako treba. A glas u vama se dere iz petnih žila da nije i da ne može i da ne smije biti tako!!
Ipak, postoje biseri koji žele slomiti školjku, žene koje žele pustiti glas i reći da su i one ljudska bića. Bića koja imaju ista prava kao i muškarci. Žene koje žele pomoći drugim ženama, drugim biserima, da izađu iz školjke.
Potresna, ali predivna i poučna priča koja će vas naučiti da se ponosite što ste žena, što ste biser.
Izvor: Delfi Kutak / knjigomuglavu.wordpress.com
Jeste li ikad razmišljale koliko ste sretne jer slobodno možete upaliti TV kad god to poželite? Vjerujem da niste jer se to smatra normalnim. Gleda ti se program na televiziji, upališ televizor i gotovo. Nitko vam zbog toga ne opali šamar, ne istuče vas i ne izvrijeđa. Znate li da postoje žene koje jednostavno ne smiju gledati TV program, žene zbog kojih se TV iznosi kad one, npr. moraju prespavati u hotelskoj sobi. Možda se pitate zašto? Samo zato da ne bi vidjele što ostale žene u svijetu smiju i mogu slobodno raditi.
Ali one nisu te žene. One su određene da na sve klimaju glavom, da na svako pitanje odgovaraju sa da, da nikad ne kažu svoje mišljenje i da se uvijek pokoravaju muškarčevoj volji. Inače? Inače će platiti glavom. U najboljem slučaju. Da, kažem u najboljem slučaju. Od smrti je puno gore svakodnevno psihičko i fizičko zlostavljanje.
Fizičko zlostavljanje u tolikoj mjeri da ste spremni sami sebi prosuti lonac vrelog ulja po tijelu da se riješite muka. Zvuči strašno? A što kažete na kamenovanje pred publikom? Ili sto udaraca bičem? Ili udaranjem glave od zid dok muškarcu ne dosadi da vam glavu koristi kao ping-pong lopticu?
Fizički udarci i te kako bole, ali kljucanje u mozak svakog Božjeg dana je možda još i gore. Ne možete u školu jer ste žensko? Ili ste se prisiljeni da se sa 13-14 godina udate za muškarca koji vam može biti djed, a ne otac? Samo zato što ste žensko i što je vaše da šutite. I po ljudskom i po Božjem zakonu ste jedina nasljednica očeve imovine? Ma da ne bi! Žensko si i ne može. Nema rasprave. Jednostavno, nemate nikakvo pravo samo zato što ste ženskog roda! Kratko i jasno – vaše je samo da rađate djecu, i to mušku. Jer pobogu, zato žensko i služi. I točka.
Da ironija bude veća, muškarci takvo ponašanje prema ženama podržavaju, a majke svojim kćerima samo kažu: "Takav ti je nićah" (sudbina) i slegnu ramenima i prave se da je sve kako treba. A glas u vama se dere iz petnih žila da nije i da ne može i da ne smije biti tako!!
Ipak, postoje biseri koji žele slomiti školjku, žene koje žele pustiti glas i reći da su i one ljudska bića. Bića koja imaju ista prava kao i muškarci. Žene koje žele pomoći drugim ženama, drugim biserima, da izađu iz školjke.
Potresna, ali predivna i poučna priča koja će vas naučiti da se ponosite što ste žena, što ste biser.
Izvor: Delfi Kutak / knjigomuglavu.wordpress.com
