Delfi Kutak je pročitao „Bajke: Prvih sedam“
Magični broj sedam. Sedam priča o dobru, ali bez uobičajenog „bio jednom jedan... najmlađi sin... princeza zatočena... aždaja... ako hoće (...) onda mora da...“
Ovdje junaci imaju ime. To su djevojčice i dječaci, deca koja imaju porodicu koja ih voli, rade svakodnevne stvari, imaju „volje i nevolje“ koje su uobičajene za njihov uzrast, ne trpe nepravdu i maltretiranje dok okreću drugi obraz. Radost i ljepotu dijele i tako umnožavaju, a nevolje rješavaju bez vila, zlatnih jabuka, patuljaka, staklenih cipelica i sličnih pomagača i rekvizita. Zato se ne dešava da se u ponoć čarolija raščini i kočija vrati u oblik i veličinu bundeve. O, ima tu i vještica i magije, ipak su bajke u pitanju, ali pobjeda je vlastoručna.
Trijumf junaka uglavnom nije apsolutan, no to njegov značaj nimalo ne umanjuje: „...Lira i Ankora (...) snimile duet (...) koji je proveo čak pedeset sedam nedelja na četvrtom mestu muzičkih top-lista širom sveta!“ (Lirin glas)
Likovi povremeno naprave iskorak sa očekivane, utabane staze i znaju da je to – to, samo iskorak, ne potpuno odstupanje i mijenjanje pravila: „Pazi se grabljivaca, ali čuvaj se i mene ako se budemo sreli kao odrasli.“ (Belina)
I tako u svakoj bajci. Petrović nas je podsjetio da svako od nas može živjeti svoju bajku. I više nego jednom. Samo treba da se sjetimo da to možemo i pogledamo oko sebe, ako treba i iz neke druge perspektive.
Ilustracije su nezaobilazne kada se govori o ovoj knjizi. Ne znam koliko ću uspjeti, ali pokušaću da dočaram: kada ilustrator uradi posao tako da čitalac osjeća da su slike integralni dio priče, a pritom ne ograničavaju, već svojom ljepotom podstiču maštu čitaoca, može se reći da je čovjek genijalac. Shvatićete o čemu govorim kada uzmete knjigu u ruke. Izdavač je doprinos dao opremom knjige: papir, format, font, boje... Miris knjige!
Ukratko, (i) u ovoj Petrovićevoj knjizi sve kockice su se složile. Jedna je od onih koje mogu (treba) da se čitaju periodično, da ne zaboravimo da vidimo ljepotu Zemljinog šara. I da ne zaboravimo ni to da je on, taj Šar, i naš. Vjerujem da će „Bajke: Prvih sedam“ biti dragocjen dio biblioteke svakome ko je pročita.
Autor: Ana Milićević
Izvor: Delfi Kutak
Trijumf junaka uglavnom nije apsolutan, no to njegov značaj nimalo ne umanjuje: „...Lira i Ankora (...) snimile duet (...) koji je proveo čak pedeset sedam nedelja na četvrtom mestu muzičkih top-lista širom sveta!“ (Lirin glas)
Likovi povremeno naprave iskorak sa očekivane, utabane staze i znaju da je to – to, samo iskorak, ne potpuno odstupanje i mijenjanje pravila: „Pazi se grabljivaca, ali čuvaj se i mene ako se budemo sreli kao odrasli.“ (Belina)
I tako u svakoj bajci. Petrović nas je podsjetio da svako od nas može živjeti svoju bajku. I više nego jednom. Samo treba da se sjetimo da to možemo i pogledamo oko sebe, ako treba i iz neke druge perspektive.
Ilustracije su nezaobilazne kada se govori o ovoj knjizi. Ne znam koliko ću uspjeti, ali pokušaću da dočaram: kada ilustrator uradi posao tako da čitalac osjeća da su slike integralni dio priče, a pritom ne ograničavaju, već svojom ljepotom podstiču maštu čitaoca, može se reći da je čovjek genijalac. Shvatićete o čemu govorim kada uzmete knjigu u ruke. Izdavač je doprinos dao opremom knjige: papir, format, font, boje... Miris knjige!
Ukratko, (i) u ovoj Petrovićevoj knjizi sve kockice su se složile. Jedna je od onih koje mogu (treba) da se čitaju periodično, da ne zaboravimo da vidimo ljepotu Zemljinog šara. I da ne zaboravimo ni to da je on, taj Šar, i naš. Vjerujem da će „Bajke: Prvih sedam“ biti dragocjen dio biblioteke svakome ko je pročita.
Autor: Ana Milićević
Izvor: Delfi Kutak
