Bobi Pirs: „Vilijam Venton i agent orbulatora“
Vilijam se na prilično neobičan način vraća na Institut za posthumana istraživanja. Od njegove poslednje posete, dosta toga se promenilo. Uobičajeni smušeni roboti zamenjeni su efikasnijim modelima, a sa upravnikom institucije, po svemu sudeći, nešto nije u redu. Kome još može verovati? Svojoj prijateljici Isciji, naravno. Ona ga nikada nije izneverila u pitanjima života i smrti. Ali čak ni u paru im neće biti lako da se suprotstave silama zla.
Stare mašine mi s vremena na vreme izmamljuju osmeh dok obavljaju svoje poslove ili pokušavaju da pomognu Vilijamu i njegovim saveznicima.
„Ne mrdaj“, reče fen i pođe za njim. „Pusti me da radim svoj posao.“
Ipak, u knjizi dominira napetost. Kada Iscija i Vilijam prate zaverenike kroz mračne tunele, u stalnom strahu da će ih uhvatiti robot-stražar, i ja drhtim zajedno sa njima. Stranice kratkih poglavlja prosto lete. Saznajemo više i o prastaroj visokotehnološkoj civilizaciji koja je pomenuta u drugom nastavku, što uliva izvesnu dozu mistike. Celinu zaokružuje nekoliko tehničkih spravica kao što je „molekularni smanjolog” – izum koji je istovremeno i kul i koristan.
Po mom mišljenu, treći deo Vilijama Ventona je uspešan nastavak: sjajne lokacije, brojna uzbuđenja i akcija čine da se knjiga čita sa zadovoljstvom. Ljubitelje knjige starije od 10 godina, zainteresovane za tehničke tričarije i izume, ovaj serijal neće izneveriti.
Izvor: buecherkaffee.de
Prevela: Jelena Tanasković



















